Uzroci nenapredovanja u osobnom razvoju
Autor:
Kosjenka Muk
Više puta sam čula od ljudi, a i sama sam se znala pitati: što je
uzrok tome što usprkos godinama, ponekad i desetljećima rada na
sebi, većina ljudi ne postiže istinski vidljive i značajne rezultate?
Možda imate iskustvo da ste barem jednom imali velika očekivanja
od neke tehnike i kretali s velikim entuzijazmom na seminare, da
bi se nakon nekoliko mjeseci entuzijazam razvodnio, očekivanja smanjila,
nakon par godina zaključili biste da niste imali istinske koristi
od tehnike i krenuli u potragu za nekom moćnijom, koja će dati željene
rezultate. Možda poznajete ljude koji se hvale dugogodišnjim radom
na sebi, ali njihovo ponašanje ponekad djeluje i manje zrelo od
'običnih' ljudi na ulici. Što je uzrok tome?
Neale D. Walsch, autor 'Razgovora s Bogom' na slično pitanje navodi otprilike sljedeći odgovor: 'Kažeš da se 20 godina baviš duhovnošću
- ali jedva si dotakao rubove tog rada. (...) Budimo jasni oko ovoga:
'duhovnost' znači posvetiti cijeli svoj um, cijelo svoje tijelo,
cijelu svoju dušu tom procesu. To je čin visoke svjesnosti iz dana
u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak. To je ponovno i ponovno
vršenje izbora u svakom trenutku. To je trajni proces kreacije...
kroz svjesnost i pročišćenu namjeru. Koliko dugo si stvarno već
u tome?' Čak i najmotiviraniji ljudi obično se s vremenom opuste
i radu na sebi posvećuju pola sata dnevno, dok ostatak dana razmišljaju
i ponašaju se na stari način.
Moje je mišljenje da kontroliranje misli samo po sebi nije dovoljno.
Neki autori, uključujući Walscha, tvrde da na negativna uvjerenja
i emocije jednostavno ne trebamo obraćati pažnju i one će biti transformirane
putem pozitivne energije. Uvjerena sam na temelju svojeg iskustva
da, čak i ako to teoretski može biti točno, to je beskrajno sporiji
put nego iznijeti negativnosti na površinu i raditi s njima direktno.
Osim toga, važno je svjesno se suočiti sa svojim emocijama, jer
već previše potiskujemo negativne emocije čak i kad ih ne nastojimo
svjesno izbjeći. Nastojanje da se izbjegnu negativni osjećaji vodi
još jačem potiskivanju koje traži mnogo napora i izaziva krivnju,
budući da su te emocije snažna energija koja traži način da ostvari
svoju motivaciju.
Motivacija iza neugodnih emocija je u osnovi pozitivna; to su dijelovi
nas koje smo stvorili kao 'zdravu reakciju na nezdrave okolnosti'
(Martyn Carruthers) i koji nam pokušavaju biti od koristi na način
koji 'smatraju' opravdanim s obzirom na negativna uvjerenja uz koja
su vezani.
Moja omiljena fraza je 'iskrenost prema sebi'. Pod tim ne podrazumijevam
prisilu i samokritiku, nego stav dubokog prihvaćanja i spremnosti
da pogledamo i u emocije koje nam je najteže priznati i osjetiti.
Motivacija koja je pritom potrebna je želja za napredovanjem iz
ljubavi prema sebi, iz želje da ostvarimo sreću, umjesto iz prisilnog
perfekcionizma.
Koji su dijelovi vas koji vas najviše ometaju u napredovanju, vrlo
je teško prepoznati na mentalnoj razini. Štoviše, one barijere i
emocije kojih smo svjesni, vjerojatno nisu ono što je ključno -
upravo zato što smo ih svjesni, što znači da ih ne doživljavamo
toliko opasnima da bi ih potisnuli. Da bi otkrili one najvažnije
barijere, čije rješavanje će donijeti najbrže napredovanje, potreban
je duži period promatranja svojih osjećaja i ponašanja u realnom
životu, kao i okolnosti koje privlačimo.
Važno je naučiti prepoznavati one emocije koje samo na trenutak
dođu u svijest i gotovo istovremeno budu potisnute. Motivacija za
tako brzo potiskivanje ili je izrazita neugoda koju doživljavamo
samom sviješću o emociji, ili je svijest o njezinoj potpunoj iracionalnosti
i destruktivnosti, praćena krivnjom ili strahom da destruktivnost
ne izađe na površinu.
Vjerujem da su glavni uzroci nedovoljne spremnosti na istinsku iskrenost
prema sebi dogmatizam, funkcioniranje iz mentalnog, emocionalnog
ili 'spiritualnog' ega i u osnovi duboko potisnuta mržnja prema
sebi koja osobi ne bi dopustila da pogleda u svoje destruktivne
emocije bez iznimno snažnih osjećaja krivnje i rušenja pažljivo
izgrađene slike o sebi. U takvim okolnostima pokušavamo biti 'natčovjek'
- dokazati svoju vrijednost putem bolno pretjeranih zahtjeva od
sebe, ne dopuštajući sebi da budemo istinska, prirodna ljudska bića.
Niti jedan sustav osobnog razvoja nije sam po sebi dovoljan da nas
motivira na spremnost da pogledamo u najskrivenije dijelove sebe.
Ne smijemo se oslanjati samo na tehniku; namjera i volja za iskrenošću
i istinskom promjenom moraju biti svjesne i uključivati cijelo vaše
biće. Ako toga nema, ako se tehnika koristi radi ostvarivanja površnih
ciljeva ili čak radi prebacivanja odgovornosti za svoj uspjeh na
tehniku, ili bijega od vlastitih emocija i stvarnog života, rezultat
je - u najboljem slučaju - nenapredovanje.
Ono što je ključno priznati sebi su oni najdestruktivniji porivi,
koji često ruše našu sliku o tome kakvi želimo biti. Obratite posebnu
pažnju na one emocije koje vam je najteže podnijeti u realnim situacijama.
Primijetite također svaku situaciju kad si nastojite nečim odvratiti
pažnju od emocija: hranom, cigaretama, televizijom, kompjuterom,
pa i knjigama, te na mnoge druge kreativne načine. Primijetite koje
životne situacije spontano nastojite izbjeći jer se bojite suočiti
s njima. Pokušajte otkriti koji osjećaji očekujete da bi u tim situacijama
izašli na površinu.
Potrebno je naučiti pažljivo promatrati sebe kako bi naučili prepoznavati
spontano i nesvjesno potiskivanje emocija. S vremenom ćete naučiti
prepoznavati i dopustiti da vam u svijest dođu emocionalni impulsi
koji su vam teško prihvatljivi. Neki od primjera: iracionalna ljutnja,
zavist, sebičnost, bezrazložni negativni osjećaji prema drugima,
okrivljavanje drugih, potreba da budemo bolji od drugih, igranje
uloge žrtve, stid...
U početku vam pojačana svijest o tim emocijama može izazvati sumnju
u same sebe i jeste li osoba kakvom ste same sebe dotada smatrali,
te na površinu mogu izaći mnogi osjećaji koje ste do tada potiskivali.
No tek kad otpustite svoje kriterije i očekivanja od sebe, možete
upoznati dublju razinu svojih osjećaja ispod oklopa 'negativnosti'
i naći svoj pravi identitet - prepoznati duboke i suptilne, iznimno
ugodne osjećaje i unutarnje doživljaje, koje zbog potiskivanja prije
niste mogli prepoznati, a koji su često sasvim novo i prelijepo
iskustvo.
Individualni rad
copyright Kosjenka Muk
Napomena: ako ne vidite Facebook opcije u Firefoxu, privremeno onesposobite Flashblock i/ili NoScript aplikacije i pokušajte ponovno.