Tri su osnovna načina na koja se stvaraju emocionalni obrasci i uvjerenja na temelju kojih oblikujemo svoje kasnije odnose:

1. osobno iskustvo odnosa s roditeljem: odnosi li se roditelj prema nama s ljubavlju i zdravim poštovanjem, ili kontrolirajuće, omalovažavajuće i agresivno, to će biti ponašanje koje će za nas postati prirodno i normalno, te ćemo ga početi povezivati s ljubavlju. U najranijem djetinjstvu, stvorit ćemo također osjećaj da takvo ponašanje zaslužujemo. Ponaša li se roditelj kao žrtva ili je na neki drugi način potrebit i nesamostalan (ovisnosti) možemo razviti duboku želju da mu pomognemo i na taj način zaslužimo ljubav, te će nas i kao odrasle privlačiti ljudi kojima se čini da je potrebna pomoć i suosjećanje. Velik dio obrazaca u ljubavnim odnosima može se opisati kao pokušaj da zaslužimo ljubav u okolnostima sličnima vremenu u kojem smo za njom najviše čeznuli – ranom djetinjstvu.
   
   
2. preuzimanje roditeljevog načina emocionalnog funkcioniranja (identifikacija). Od roditelja učimo spolne uloge, pogled na svijet i mnoga emocionalna uvjerenja i ponašanja. To sve dolazi do izražaja u ljubavnim odnosima.
   
   
3. međusobni odnos roditelja. Način i kvaliteta komunikacije između roditelja, riječi i fraze koje oni koriste, podjela poslova, uloga i odgovornosti... sve nam to postaje normalno, to više što smo mlađi. U nesporazumima s partnerom, više je nego vjerojatno da ćemo automatski ponavljati način komunikacije roditelja i tako stvarati sličnu atmosferu kao u ranoj obitelji, a da niti ne primijetimo da to nije najbolji mogući način ponašanja.

Čest primjer komplementarnih obrazaca je zatvoren, hladan muškarac i emocionalno zahtjevna žena. Tu do izražaja dolaze i spolne razlike, no nezdravi obrasci igraju odlučujuću ulogu. Najčešće, zatvoren muškarac odrastao je s nametljivom majkom, bilo da je ona igrala ulogu žrtve ili kontrolirajuće osobe, te se naučio braniti zatvaranjem. Često je pritom slijedio model emocionalno udaljenog oca, mada ponekad oba roditelja mogu vršiti emocionalni pritisak, ili uloge mogu biti zamijenjene. Kod njegove partnerice u pravilu ćemo otkriti iskustvo s hladnim roditeljem koji ju je ignorirao, najčešće ocem, no moguće su različite varijante. Kao pokušaj da mu se približi i dobije njegovu pažnju, ona je naučila aktivno pokušavati na različite načine: ugađanjem, plačem, ljutnjom ili prigovorima, a ponekad i manipulativnim pristupima kao što je igra žrtve.

Zatvoreno, povučeno ponašanje partnera kod takve će žene automatski pokrenuti sjećanja i emocije vezane za oca: odbačenost, zanemarenost, prezrenost. Ona će tada pribjeći svojim dječjim emocionalnim reakcijama, prvo na blaži, zatim sve intenzivniji način. Za muškarca, to istog trenutka pokreće sjećanje na njegova iskustva: osjećaj da se njegove granice ne poštuju, da ga se emocionalno iskorištava i da se nema gdje sakriti. Tome se pridružuje nekvalitetna komunikacija oba partnera, naučena u obitelji i ranoj okolini... i pokreće se začarani krug koji stvara sve više stresa, sve više razočaranja, ljutnje i nezadovoljstva, a istovremeno i dječje nade da će se druga osoba promijeniti i dječjeg osjećaja zarobljenosti i vezanosti, straha da ćemo se lišiti nade u sreću ako napustimo odnos.

Nažalost, većina parova kreće na savjetovanje tek kad je povjerenje duboko narušeno i motivacija za daljnjim trudom više ili manje iscrpljena. Tada najsitniji detalji ponašanja partnera osobu podsjećaju na sve što se prije toga dogodilo i pokreću zamjeranje iz prošlosti. Krenuti od početka, zajednički vježbati primjećivanje i ispravljanje nekvalitetne komunikacije i dječjih osjećaja, iznimno je teško jer najčešće partneri nisu spremni prihvatiti da će druga osoba i dalje bar neko vrijeme ponavljati stare pogreške dok se ne navikne na nove načine komunikacije.

Još neki primjeri vezivanja na osnovi dječjih emocija:

1. Žena koju privlači dominantan, kontrolirajući muškarac jer joj se čini snažnim, odlučnim i „ispravnim“ poput njenog oca koji se slično ponašao. Poput djeteta, ona se počinje nadati da će pridobiti i „zaslužiti“ njegovo priznanje i odobravanje i time se emocionalno vezuje. Muškarac je možda imao majku koja se ponašala djetinjasto i bez samopoštovanja, pa je na taj način naučio gledati žene, možda uz pomoć očevog modela. Istovremeno postoji duboka privlačnost zbog nesvjesne nade da će se žena koja je u njegovom umu zamijenila majku, konačno promijeniti, preuzeti odgovornost i dati mu ljubav i priznanje kakvu je želio.
   
   
2. Žena koju privlače ambivalentni partneri, koji su prema njoj čas nježni i topli, čas agresivni i prezirni. Njihovo neugodno ponašanje potiče u njoj osjećaj da ne vrijedi, no tada se stvara još veća čežnja za utjehom i potporom u trenucima njegovog toplog i ugodnog ponašanja. Kod muškarca, velika je vjerojatnost dubokog konflikta različitih poriva unutar osobnosti, možda konflikta između njegovih zdravih toplijih osjećaja i ljutnje i prezira prema roditeljima, ili je možda pred ocem morao igrati jednu ulogu, a pred majkom drugu. Takav konflikt ne može se riješiti racionalnim putem.
   
   
3. Muškarac prepun krivnje i nepovjerenja u sebe, koji ulazi u vezu, pa čak i u brak, kako ne bi povrijedio drugu osobu. Naravno, to stvara savršene uvjete da godinama ostane vezan krivnjom. Može se dogoditi da uđe u brak s jednom ženom čak i ako se u međuvremenu zaljubio u drugu, jer osjeća da nema pravo promijeniti mišljenje i da njegovi osjećaji nisu dovoljno važni. Njegova partnerica ima duboko uvjetovano kontrolirajuće i manipulativno ponašanje, zbog ranog dječjeg dojma da ne može zaslužiti ljubav i da joj je drugi neće spontano i otvoreno dati, nego da ih mora kontrolirati da bi imala bar neku vrstu pažnje.

Svatko tko je iskusio zaljubljenost, imao je prilike iskusiti do koje su mjere emocije iz djetinjstva duboke, preplavljujuće, i do koje mjere izmiču svim racionalnim argumentima i voljnim odlukama. Ako ste u takvim odnosima, imate savršenu priliku prepoznati što nosite u sebi od djetinjstva i raditi na promjeni toga, u prvom redu kroz ljubav prema sebi i rad s unutarnjim djetetom, te na razvoju kvalitetne komunikacije. Pod uvjetom da se ne radi u odnosu u kojem ste zlostavljani, možda je i bolje da ne prekidate odnos na silu i racionalno, jer je vrlo velika vjerojatnost da ćete slične okolnosti ponavljati i u budućim odnosima. Radije se usmjerite na rad na svojim emocijama i iscjeljivanju unutarnjeg djeteta sve dok se privlačnost ne smanji na prirodan način te možete završiti odnos bez snažnih emocija.

Prvi dio

Individualni rad

© Kosjenka Muk

Napomena: ako ne vidite Facebook opcije u Firefoxu, privremeno onesposobite Flashblock i/ili NoScript aplikacije i pokušajte ponovno.

 

 

predbilježba